Na samom rubu Velike Gorice, u prizemlju žute zgrade iz 1939. godine, obitelj Marković već se generacijama bavi obrtništvom. Zidovi njihova pogona nagledali su se raznih poslova, od kožarskih radova preko proizvodnje plastičnih cisterni, mljevenja papra i rogača pa do danas kada u prostoru bruje aparati za temperiranje čokolade i izradu dražeja. Trenutačno se ovdje odrađuje lijep posao, iako je čokolada prevrtljiva pa joj Dragutin i Marcela Marković Halkić, otac i kći čokolatijeri, moraju posvetiti svu svoju pažnju kako bi od nje nastale praline, čokoladni namazi i čokoladne grickalice. U srpnju ove godine, kada bi mnogi odustali od ulaska u bilo kakve poslovne pothvate, ovaj obiteljski dvojac pokrenuo je novi brend ChoCo u sklopu svoje tvrtke Palatin. Pritom se kod njihovih slastica, osim čokolade, istaknula još jedna namirnica koja njihovu proizvodnju izdvaja od konkurencije - buča!
- Usmjerili smo se na proizvode kojima se velika industrija neće baviti jer im je prekomplicirano. Išli smo logikom hajmo raditi nešto što nitko ne radi. Tako smo došli i do buče koja je dio naše tradicije. Naime, koštice je jako teško obući u čokoladu jer su ravne pa se to mora raditi ručno - uvodi nas u priču Dragutin Marković koji jako dobro razumije kako velika industrija funkcionira i upravo u tome vidi priliku za uspjeh obiteljskog brenda.
Iako je riječ o novom početku, zapravo nisu početnici. Štoviše, Marcela je treća generacija koja se bavi čokoladom jer je njezin djed, a Dragutinov otac Davorin cijeli radni vijek proveo u našoj najvećoj tvornici čokolade, dok je sam Dragutin jedno vrijeme radio vruću čokoladu u vrećicama za velikog hrvatskog proizvođača kave. Želja da pokrenu vlastiti brend i krenu u osvajanje tržišta javila se kada su shvatili da ljudi sjajno reagiraju na njihove proizvode od buče i čokolade, koje su donedavno javnosti predstavljali mali OPG-i na raznim sajmovima. Odlučili su zasukati rukave i sami se početi predstavljati tržištu.
Kada je o bučinim košticama riječ, oblače ih u tamnu i mliječnu čokoladu, u bijelu čokoladu s dodatkom cimeta ili, pak, arome naranče, kao i u ružičastu čokoladu voćne arome, a na kilogram koštica ide i više od kilograma čokolade. Zanimljive su bile i reakcije kušača.
- Prvo bih šutio pa bi ljudi počeli komentirati da je riječ o lješnjaku ili kikirikiju, no bio bi im sumnjiv oblik dražeja. Bučine koštice inače uzimamo od Matije Patrčevića iz okolice Varaždina, čija bučina ulja osvajaju svjetske nagrade, te od Darka Tkaleca iz Čakovca. Pritom ih stavljamo u čokoladu belgijskog proizvođača Callebaut - objasnio je Dragutin Marković.
Dok se on posvetio dražejama i namazima, njegova kći Marcela više uživa u delikatnom poslu izrade pralina.
- Oduvijek sam htjela raditi u slastičarnici s kolačima, no na kraju sam prvi posao našla u jednoj čokoladarnici u Zagrebu gdje sam naučila osnove. Zatim sam radila u Vinceku u kojem imaju program čokoladnih figurica. U trećoj slastičarnici radila sam ukrase za torte, a tek sam se s tatom usavršila. Krenuli smo baš od nule i na iskustvu gradili - priča nam Marcela pa dodaje: - Ne bismo razumjeli zašto nam nešto nije uspjelo pa bismo istraživali i tako naučili. U čokoladi ima stotinu stvari koje mogu poći po krivu. Prošla sam i dosta tečajeva stranih čokolatijera kojih je tijekom korone bilo puno online te sam od njih preuzela neke smjernice. Ovo se ne može mjeriti s industrijski rađenim pralinama. Kod nas se svaka pralina ručno puni i dovršava - ponosno napominje.
Od trenutka kada je čokolada temperirana i spremna za uporabu, njezina izlijevanja u kalupe i hlađenja do punjenja kremom potrebno je od nekoliko sati pa do dva dana, ovisno o sastavu kreme i koliko joj treba da se stisne. Zatim zatvaraju praline, ponovno ih hlade pa ručno pakiraju s pažnjom i oprezom. Praline rade s bučinim uljem i sjemenkama, bučine sjemenke melju i kombiniraju s biljnim likerom i bijelom čokoladom, a košuljice od tamne čokolade pune i slanim karamelom. Ruby čokoladom je prelivena kombinacija pekmeza od maline, bijele kreme i mljevenih keksa, u drugoj pralini se skriva marcipan, a u trećoj karamelizirani lješnjak u lješnjak pasti.
- Imamo bakicu koja uvijek kupuje na veliko. Uzme 100 komada istih pralina i javi se svakih dva do tri mjeseca. Otkrili smo da svaki dan pojede jednu ili eventualno dvije praline s guštom i kad ih sve potroši, onda nam se ponovno javi - prepričava Dragutin Marković i ističe da nude i tisak na pralinama, što je brojnim kupcima zanimljivo.
- Zasad smo u Staroj Vlaškoj, u dućanu Croatian Memory Shop, a puno nam ljudi naručuju i preko interneta - ispričao nam je.
Pritom su sve popularniji kada je riječ o poslovnim poklonima ili čak malim znakovima pažnje u povodu vjenčanja.
- Baš smo radili jednu malu svadbu koja je imala temu jeseni i mladenci su naručili paket pralina od bundeve kao poklone gostima - rekla je Marcela.
Unatoč nesigurnoj godini, planova imaju puno, a među važnijima je pretvaranje prostora u Velikoj Gorici u čokoladarnicu u kojoj bi Marcela radila praline dok će “bučne” slastice kao što su čokoladni namazi i dražeje ostati na mjestu današnjeg pogona, održavajući 80 godina dugu obrtničku tradiciju i dalje na životu.
