Iako sadržajno dobra destinacija za jednodnevni izlet, okružena manjim mjestima koja imaju što za ponuditi u gastronomskom smislu, Čakovec je restoranski prilično slab grad. Pizze, burgeri i kebab uglavnom su sve što nudi, uz iznimku onih restorana koji bi voljeli ponuditi nešto više, ali najčešće za to nema previše interesa. Ili su u igri previsoke cijene ili Međimurci jednostavno nemaju naviku ručak ili večeru provoditi u restoranu, osim za posebne prilike kada uglavnom radije biraju Malu hižu u Mačkovcu, Terbotz u Štrigovi ili Kneju u Malom Mihaljevcu. Zanimljivo je, stoga, da je ekipa iz Beške, malog bistroa smještenog u centru grada, odlučila gotovo samostalno promijeniti priču pa, uz početnu ponudu malo drugačijih slastica, gostima ponuditi i doručak te konkretnija jela.
Meni mijenjaju sezonski, prilično je šarolik i ne oslanja se previše na tradiciju ovog kraja, što može biti dvosjekli mač. Dio Međimuraca, naime, obožava klasike kao što su jela s heljdom, mlincima i svima omiljena međimurska gibanica, dok oni drugi od gastronomske ponude traže ipak nešto više, ono što kod kuće sami ne mogu pripremiti.
Pretpostavivši da su oni drugi u manjini, rekli bismo kako je koncept ovog starog lokala, koji je dugo godina bio samo kafić, s te strane prilično hrabar i vrijedan pohvale. S druge strane, kada smo nedavno usred tjedna rezervirali stol za večeru za troje, restoran je bio gotovo prazan. U simpatično, starinski uređenom prostoru s puno pažljivo odabranih detalja bio je zauzet tek jedan stol, a kasnije te večeri u restoran je samo na deserte svratio još jedan par. Je li onda koncept koji njeguju u Beški isplativ, nismo sigurni.
Hrana ovdje je, pak, sasvim treća priča. Meni je skroman, ali sadrži jela koja, čak niti pod pretpostavkom da se gleda u suprotnom smjeru od tradicije, ne bismo očekivali. Primjerice, nude belgijsko varivo Waterzooi od povrća i piletine sa slatkim vrhnjem i žumanjkom (imaju i vegansku opciju s dimljenim tofuom), zatim kroket od dalmatinskih kozica koje dolazi u kombinaciji s katalonskim jelom od patlidžana i paprika grilanih i dimljenih na roštilju te aiolijem od šafrana i kremom od inćuna, tu su i teleći obrazi s mahunama i lisičkama u umaku od Guinness piva, ali i oslić sa štrudlom od blitve. Nije čudno, stoga, što smo na prvu ostali prilično zbunjeni, no nismo se dali smesti i odlučili isprobati nekoliko totalno različitih jela.
Preskočili smo sve gore navedeno te za predjelo naručili ljetnu salatu s cherry rajčicama, artičokama, krastavcima i burattom (9 €), zatim dekonstruiranu filanu papriku (15,50 €), vegansku kobasicu (14,70 €) i pašticadu od tune s palentom (23 €). Uz to smo naručili i tri deserta – kombinaciju borovnice i bazge (5 €), čokolade, ananasa i lješnjaka (6,50 €) te breskve, kurkume i ružmarina (5 €).
Pristupačno osoblje salatu je na stol donijelo 10-ak minuta od narudžbe, a budući da smo je dijelili, na stol su stigla i tri tanjura. Slatkasta, kiselkasta i kremasta, ova salata lijepo je dočarala ljeto na tanjuru, a posebno dobar dodatak bio je ocat od malina koji u Beški sami rade. Marinirani krastavci bili su najbolji dio jela, hrskavi i svježi, a s obzirom na to da se na tanjuru dobije i buratta, koja se odlično slaže s pečenim rajčicama, možda bismo ipak voljeli da su ih i u Beški, umjesto da ih samo ogule, ubacili u pećnicu kako bi postale još slađe. Također, iako je u pitanju salata, voljeli bismo da se uz ovo jelo poslužuje i kruh kako bi se s dna tanjura mogli pokupiti oni najbolji sokovi od povrća pomiješani s dressingom.
Oko glavnih jela bili smo pomalo skeptični, no budući da smo se odlučili u potpunosti prepustiti u ruke ekipi iz kuhinje i naručili totalno različite kombinacije, bili smo spremni na sve i ništa istovremeno. Dekonstrukcija filane paprike (može se naručiti i u veganskoj varijanti) zapravo je kombinacija deblje pljeskavice od mljevene junetine, pečene paprike, krumpira i pjenice od bosiljka i rajčice. Iako je sve zajedno u ustima funkcioniralo prilično dobro, pljeskavica je bila predebela i pomalo suha, pjenica od bosiljka bila je iznimno blaga i zapravo nepotrebna, a voljeli bismo i da je pečene paprike, koja je bila zbilja ukusna, bilo malo više.
Na naše iznenađenje, veganska kobasica od graha, gljiva i chia sjemenki bila je možda i najbolje jelo večere. Fina i sočna, bila je kremasta, ali ne i gnjecava iznutra, a poneki komad povrća koji smo u punjenju pronašli bio je teksturalno lijepo iznenađenje. Okusom nas je podsjetila na falafel, vjerojatno zbog dodatka kumina, bila je aromatična, ali ne i prejaka. Uz kobasicu je poslužen i blag, svilenkast umak od indijskih oraščića koji nam se također svidio te prilično nježan umak od začinskog bilja i još uvijek sočna grilana tikvica.
Pašticada od tune usred Međimurja najmanje nam se svidjela. Riba je bila dobro pečena i ostala je sočna, no moćni umaci (jedan od njih bio je i domaći kečap) preuzeli su tanjur i bacili je u drugi plan. Bili su zbilja intenzivni, naglašene slanoće, kiseline i slatkoće što je u ustima stvorilo prilično kaotičnu situaciju pa smo često posezali za odličnim ledenim čajem od zelenog čaja i bazge. Palenta je bila dobro pripremljena, ne previše začinjena i dobar kontrast intenzivnim umacima.
Desertima smo se ovdje najviše veselili, posebice zato što je Beška među Čakovčanima poznata kao mjesto na koje se isplati otići već i samo na šalicu kave i dobru slasticu. Kombinacija borovnice i bazge bila je blaga, nježna i ljetno osvježavajuća, no voljeli bismo da je mousse od bazge bio prozračniji i da se u njemu osjetilo više bazge, a manje šećera. Ulje od kopra i sitno sjeckano lišće kopra bili su zanimljiv dodatak, a crémeux od borovnica bio je dovoljno intenzivan i ukusan.
Kuhane breskve aromatizirane ružmarinom i limunom s kremom od mascarponea i kurkume sa svježim breskvama i keksom od ružmarina na papiru su nam zvučale primamljivo, no u stvarnosti smo dobili čašu punu blago začinjene kreme s voćem koje se većinski sakrilo tek na dnu (uz pokoji komadić na vrhu čaše). Tek kada smo uspjeli doći do bresaka i žlicom zagrabiti sve slojeve, desert je postao bolji.
I na kraju, sladoled od čokolade aromatiziran rumom i umočen u mliječnu čokoladu s lješnjacima pa poslužen s coulisom od ananasa i crumbleom od lješnjaka te biskvitom od ananasa i bijelog ruma bio je, baš kao i ranije spomenuta pašticada, prilično kaotičan. Puno elemenata koje je uglavnom prekrio jak rum i sveukupno pretežak desert koji nije spasila niti doza osvježenja iz ananasa. Nakon ovog deserta dobili smo dojam da su se kreatori jednostavno previše potrudili da bi dobili osrednje dobar rezultat.
Nakon dvosatne večere u Beški zaključili smo kako cijenimo trud i vještinu, razumijemo prezentaciju tehnika i želju da se pokaže što više, ali još više od toga cijenimo dobar balans. Tanjure koji nisu prenatrpani i na kojima se elegantno pokazuje znanje bez previše elemenata, na kojima svi okusi i namirnice pričaju zajedničku, lijepo zaokruženu priču i koji nas, na kraju krajeva, ne zbunjuju. Zaključujemo, hrana u Beški je korektna do vrlo dobra, ali uz sitne preinake i malo opušteniju ruku koja je kreira mogla bi biti i odlična. Ambijent je sanjiv i romantičan, terasa ugodna, usluga dobra, a cijene su, pak, za mali grad kao što je Čakovec, možda ipak malo previsoke.